Pi­še: Dra­gan Mra­o­vić


Adolf Hitler je rekao („Majn kampf“): „Najefikasniji metod kontrole naroda i potpune dominacije nad njima je da im se uzima komadić po komadić njihove slobode, svaki put, tako da se uruše njihova prava preko hiljada malih skoro neprimjetnih smanjenja. Na taj način, ljudi neće primijetiti da su prava i sloboda ukinuti sve dok se ne pređe tačka posle koje ta prava ne mogu više biti vraćena...“
Italijanski filozof Dijego Fuzaro konstatuje ovih dana da se ostvaruje Hitlerova koncepcija: „Evroatlantisti nam ne uzimaju sve odjednom. Ne. Bilo bi to suviše očigledno i svi bi odmah shvatili koliko je stanje teško. Ukidaju nam jedno po jedno pravo, otkidaju nam komad po komad, polako, ali uporno i neprestano. I tako, korak po korak vraćaju nas kilometrima nazad: polako nam oduzimaju sve ono što smo stekli.“
Veliki pobornik te koncepcije je finansijska koroporacija JP Morgan (JP Morgan Chase & Co.), sa sjedištem u Njujorku i svjetski lider na planu globalnih finansijkih transakcija, koja „savjetuje“ nacionalne EU vlade, u svom „izvještaju“ od 28. maja 2013, pod naslovom „Ažuriranja na području eura“ („The Euro area adjustment: about halfwey there“), odnosno daje nalog neoliberalnim političarima u EU da se „što prije oslobode svojih antifašističkih ustava“, jer „postoje ograničenja političke prirode“, pošto „ustavi koji su usvojeni poslije pada fašizma imaju karakteristike koje ih čine nepodobnim da olakšaju veće integracije na evropskom prostoru“.
Naime, „ti ustavi sadrže veliki utjecaj socijalističkih ideja i time odražavaju veliku političku snagu koju su dostigle ljevičarske partije poslije pada fašizma“.
JP Morgan grupacija smatra da se njene mjere restrikcije ne mogu primjenjivati, zbog socijalističkih ideja u evropskim ustavima, jer „politički i ustavni sistemi imaju sljedeće karakteristike: slabu izvršnu vlast u odnosu na snagu parlamenata (čitaj da treba da vladaju pojedinci, a ne narod), vlade oslabljene u odnosu na regione, veliku zaštitu prava radnika, pravo na protestvovanje, ako se predlaže izmjena stanja“ (čitaj: zabrana demonstracija protiv ugnjetavanja).
Dakle, JP Morgan „savjetuje“ evropske vlade da unište demokratiju i vrate se na fašizam! U tom smjeru su išle i predložene ustavne reforme već (pro)palog premijera Italije Matea Rencija. U tom cilju išlo se na ukidanje suvereniteta naroda. Na još jedan korak ka apsolutnoj dominaciji briselokratije nad građanima EU, baš kako je to propovijedao Adolf Hitler.
Zahtjev svjetske finansijske oligarhije je „upravljivost“ državama, a ne demokratija i garancija socijalnih prava, bez kojih nema ni ljudskih prava. Zato se ukidaju stalno zaposlenje (svi na ugovor), osmočasovno radno vrijeme, godišnji odmor, besplatno školovanje i zdravstvo, pravo na dostojanstvo. Nameću se bankarska i poreska opterećenja, uskraćuju sindikalna prava zaposlenih, Ukidaju se i politička prava jedno po jedno. Sloboda govora nametanjem politički korektnog govora, odnosno verbalnog delikta, pravo na suverenost, pravo na referendum, vladavina demokratije, pravo većine da vlada nad manjinom (NVO), pravo jednakosti pred sudovima, prava djece da imaju mamu i tatu...
U takvim uslovima mladi nemaju šansu. Ne mogu da planiraju svoju budućnost, porodicu, da odgajaju djecu. Osuđeni su na beznađe. A posledice beznađa su katastrofalne. Tek površina tog perverznog brijega su droga, pedofilija, pederastija, kriminal.
Dakle, primijeniće se u EU Adolfova podjela na arijevce i parije čim se pređe „tačka poslije koje ta prava ne mogu više biti vraćena...“
( Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)